Kada neko u Bosni i Hercegovini otvori kafić poznatog domaćeg lanca ili restoran brze hrane pod međunarodnim brendom, rijetko razmišlja o tome da vlasnik tog objekta nije ista kompanija čije ime piše na natpisu iznad ulaza. Franšizni model poslovanja, u kojem lokalni preduzetnik plaća za pravo korištenja tuđeg brenda i poslovnog koncepta, omogućio je brzo širenje mnogih poznatih imena bez potrebe da matična kompanija sama otvara i finansira svaku pojedinačnu lokaciju.

Osnovna logika franšiznog odnosa

U srži franšize stoji jednostavna razmjena - davalac franšize (kompanija koja posjeduje brend i dokazan poslovni koncept) ustupa korisniku franšize pravo da koristi zaštićeni znak, poslovne procedure i, često, dobavljače, u zamjenu za početnu naknadu i tekuću proviziju od prihoda. Korisnik franšize dobija poslovni model koji je već testiran na drugim tržištima, sa jasno definisanim standardima rada, dok davalac franšize širi svoje prisustvo i prihode bez potrebe da sam ulaže kapital u svaku novu lokaciju ili upravlja svakodnevnim radom desetina, ponekad hiljada, objekata širom svijeta.

Prednosti za preduzetnika koji ulazi u franšizu

Za preduzetnika koji tek ulazi u svijet biznisa, franšiza nudi značajnu prednost u vidu smanjenog rizika neuspjeha u odnosu na potpuno samostalno pokretanje novog brenda - kupac već poznaje ime, ima određena očekivanja o kvalitetu i uslugama, što novom vlasniku olakšava privlačenje prve grupe klijenata. Obuka koju obezbjeđuje davalac franšize, uz kontinuiranu podršku u marketingu, nabavci i operativnim standardima, dodatno smanjuje broj grešaka koje bi neko ko prvi put pokreće biznis inače pravio uz metodu pokušaja i pogrešaka. Ova podrška, međutim, dolazi uz cijenu - kako u vidu naknada, tako i u vidu ograničene slobode odlučivanja, jer korisnik franšize mora poštovati standarde koje propisuje matična kompanija.

Franšizno tržište u Bosni i Hercegovini

Domaće tržište franšiza uglavnom karakterišu dvije kategorije - međunarodni brendovi iz sektora brze hrane i ugostiteljstva koji su ušli na tržište kroz lokalne partnere, i sve veći broj domaćih kompanija koje su prepoznale franšizu kao način sopstvenog širenja bez potrebe za velikim kapitalnim ulaganjem u nove lokacije. Za domaće davaoce franšize, ovaj model omogućava širenje u gradove gdje bi otvaranje sopstvene poslovnice bilo finansijski i logistički zahtjevnije, dok lokalni preduzetnik u tom gradu bolje poznaje specifičnosti svoje sredine - od navika potrošača do pogodnih lokacija za poslovni prostor.

Rizici koje preduzetnici često potcijene

Kupovina franšize nije garancija uspjeha, uprkos uvriježenom mišljenju da je "sigurnija" opcija od samostalnog pokretanja biznisa. Ugovori o franšizi mogu biti restriktivni i dugoročno vezati korisnika za obavezu kupovine sirovina isključivo od određenih dobavljača, često po cijenama koje nisu uvijek najkonkurentnije na lokalnom tržištu. Neuspjeh drugih korisnika iste franšize u regionu, promjena poslovne strategije davaoca franšize na globalnom nivou, ili jednostavno pad popularnosti samog brenda - sve su faktori van kontrole lokalnog preduzetnika koji direktno utiču na njegov posao, bez obzira na to koliko dobro on sam upravlja svojom pojedinačnom lokacijom.

Na šta obratiti pažnju prije potpisivanja ugovora

Stručnjaci za poslovno pravo savjetuju da svaki potencijalni korisnik franšize detaljno analizira ne samo visinu početne naknade, nego i sve tekuće obaveze - proviziju od prometa, obavezne marketinške doprinose, uslove raskida ugovora i, posebno važno, iskustva postojećih korisnika iste franšize na sličnim tržištima. Razgovor sa nekoliko postojećih franšizera, bez prisustva predstavnika kompanije koja prodaje franšizu, često otkriva realniju sliku od zvanične prezentacije poslovne prilike. Franšiza može biti odličan način ulaska u biznis sa smanjenim rizikom, ali samo ako preduzetnik uđe u nju sa realnim očekivanjima i punim razumijevanjem obaveza koje preuzima na više godina unaprijed.