Krajem augusta i tokom septembra, kada se u bosanskohercegovačkim šumama izmjenjuju topli dani i vlažne noći, stvaraju se idealni uslovi za rast gljiva. Za mnoge ljubitelje prirode to je znak da je vrijeme za odlazak u šumu s korpom u ruci, a vrganji, lisičarke i druge cijenjene vrste redovno završavaju u tavama diljem zemlje. Ipak, svake godine ljekari upozoravaju da entuzijazam berača nerijetko nadmašuje njihovo znanje o gljivama, što dovodi do slučajeva trovanja koji se mogu izbjeći.

Bogata jesen za ljubitelje gljiva

Planinski predjeli i šumoviti krajevi širom Bosne i Hercegovine tradicionalno privlače brojne beračice i berače gljiva, posebno vikendom kada se porodice upute u prirodu s ciljem da napune korpu vrganjima, lisičarkama, bukovačama ili sunčanicama. Za mnoge je to i prilika za druženje s prirodom nakon vrelog ljeta, kombinacija rekreacije, tradicije i praktične koristi - domaće gljive smatraju se delicijom koja se teško može uporediti s onima iz trgovine.

Bogatstvo šumskog fonda i raznolikost klimatskih pojaseva, od kontinentalnih do planinskih, čine Bosnu i Hercegovinu pogodnim staništem za desetine vrsta jestivih gljiva. Upravo ta raznolikost, međutim, predstavlja i izazov - mnoge otrovne vrste izgledom, bojom i mirisom veoma podsjećaju na svoje jestive rođake, a razlika koja odvaja siguran obrok od ozbiljnog trovanja ponekad je gotovo neprimjetna neupućenom oku.

Kako prepoznati opasne vrste

Jedna od najopasnijih gljiva u evropskim šumama, uključujući i one u Bosni i Hercegovini, jeste zelena pupavka, gljiva koja se povremeno miješa sa zelenkastim sirovkama ili mladim pečurkama champignon tipa. Njena opasnost leži upravo u tome što simptomi trovanja ne nastupaju odmah, nego tek nakon nekoliko sati ili čak dan-dva, kada je otrov već dospio do jetre i bubrega, što značajno otežava pravovremeno liječenje.

Pored zelene pupavke, oprez je potreban i kod muhara, lisičarki koje se mogu pomiješati s otrovnim varijantama sličnog izgleda, kao i kod brojnih manje poznatih vrsta koje rastu uz staze i na rubovima šuma. Stručnjaci za mikologiju ističu da ne postoji univerzalno pravilo poput "provjere srebrnom kašikom" ili izgleda kore koje bi garantovalo sigurnost - jedini pouzdan način razlikovanja jestivih od otrovnih vrsta jeste temeljno poznavanje svake pojedinačne gljive.

Zlatna pravila sigurne berbe

Prvo i najvažnije pravilo koje ljekari i iskusni berači ističu jeste jednostavno: ne bere se ono u šta se nije potpuno sigurno. Ukoliko postoji i najmanja sumnja u vrstu gljive, najsigurnije je ostaviti je u šumi. Početnicima se savjetuje da u berbu idu isključivo u društvu iskusnih berača ili poznavalaca gljiva, te da izbjegavaju oslanjanje na mobilne aplikacije ili fotografije s interneta kao jedini izvor identifikacije.

Dodatni oprez potreban je i prilikom kupovine gljiva na pijacama ili od povremenih prodavača pored puta - činjenica da se gljiva prodaje ne znači nužno da je pravilno identifikovana ili sigurna za konzumaciju. Sabrane gljive potrebno je čuvati odvojeno po vrstama radi lakše identifikacije u slučaju sumnje, a nikada ih ne treba mješati u istoj posudi prije nego što se potvrdi da su sve jestive.

Šta uraditi u slučaju sumnje na trovanje

Simptomi trovanja gljivama mogu uključivati mučninu, povraćanje, grčeve u stomaku, proljev, ali i ozbiljnije reakcije poput zbunjenosti ili žutila kože u slučaju oštećenja jetre. Kod nekih vrsta, poput već pomenute zelene pupavke, prvi simptomi mogu izostati satima nakon obroka, a zatim uslijediti privremeno poboljšanje prije nego što se stanje naglo pogorša, što dodatno otežava prepoznavanje ozbiljnosti situacije.

Ljekari savjetuju da se u slučaju bilo kakvih simptoma nakon konzumiranja samostalno ubranih gljiva odmah potraži hitna medicinska pomoć, po mogućnosti uz ponesen ostatak obroka ili fotografiju gljive radi lakše identifikacije vrste. Brza reakcija u prvim satima nakon trovanja može biti presudna, s obzirom na to da se kod nekih vrsta oštećenje unutrašnjih organa razvija postepeno. Uz malo opreza i poštovanja osnovnih pravila, berba gljiva može ostati ono što jeste za većinu ljubitelja prirode - bezbjedan i ugodan način uživanja u jesenjoj šumi.